Je li Sunce ogroman Pokemon?
Veliki hit ove godine u cijelom svijetu je igrica Pokemon GO. Samim odlaskom na plažu ugledat ćete desetke ljudi kako pokušavaju uhvatiti vodene vrste Pokemona poput Megakarpa ili Krabby-ja.
Prošetajte seoskim predjelom i naći ćete se okruženi zemljanim vrstama Pokemona poput Carrpie-ja.
Koje vrste Pokemona bismo pronašli u Svemiru?
Iako je očito da Sunce nije Pokemon, ipak ima sličnosti s električnom vrstom Pokemona imenom Magneton. „Discharge“ i „Zap Cannon“ su najjači Magnetonovi napadi.
Slično njemu, Sunce može stvoriti snažne oluje koje mogu oštetiti komunikacijske satelite i nanijeti štetu elektroenergetskim sustavima na Zemlji! Ove oluje se uzrokovane 'magnetskim poljima "na Suncu. Magneti (poput onih koje možete staviti na svoj hladnjak) stvaraju oko sebe nevidljivo polje sila koje se zove magnetsko polje. Sunce djeluje kao magnet. No, stvaranje magnetskog polja Sunca, ali i magnetskih polja zvijezda poput Sunca, je malo složenije.
Unutrašnjost zvijezde se sastoji od slojeva. Postoji zona gdje se energija zvijezde pomiče prema van, ali i zona gdje se energija kreće u krug i prema unutrašnjosti. Mnogi znanstvenici vjeruju da zvijezde svoja 'magnetska polja proizvode u području gdje se ta dva sloja dodiruju.
Međutim, zvijezde znatno manjih masa od Sunca, nemaju ova 2 sloja, što možete vidjeti na slici iznad. Ipak, najnovije istraživanje je upravo pokazalo da oni još uvijek imaju magnetska polja slična zvijezdi poput Sunca!
Čini se da našu teoriju razumijevanja magnetskog polja treba preispitati!
Cool činjenica
Da bismo odredili koliko je jako magnetsko polje zvijezde promatramo koliko rendgenskog zračenja odašilje.. Veći broj rendgenskih zraka označava jače magnetsko polje!
Veliki hit ove godine u cijelom svijetu je igrica Pokemon GO. Samim odlaskom na plažu ugledat ćete desetke ljudi kako pokušavaju uhvatiti vodene vrste Pokemona poput Megakarpa ili Krabby-ja.
Prošetajte seoskim predjelom i naći ćete se okruženi zemljanim vrstama Pokemona poput Carrpie-ja.
Koje vrste Pokemona bismo pronašli u Svemiru?
Iako je očito da Sunce nije Pokemon, ipak ima sličnosti s električnom vrstom Pokemona imenom Magneton. „Discharge“ i „Zap Cannon“ su najjači Magnetonovi napadi.
Slično njemu, Sunce može stvoriti snažne oluje koje mogu oštetiti komunikacijske satelite i nanijeti štetu elektroenergetskim sustavima na Zemlji! Ove oluje se uzrokovane 'magnetskim poljima "na Suncu. Magneti (poput onih koje možete staviti na svoj hladnjak) stvaraju oko sebe nevidljivo polje sila koje se zove magnetsko polje. Sunce djeluje kao magnet. No, stvaranje magnetskog polja Sunca, ali i magnetskih polja zvijezda poput Sunca, je malo složenije.
Unutrašnjost zvijezde se sastoji od slojeva. Postoji zona gdje se energija zvijezde pomiče prema van, ali i zona gdje se energija kreće u krug i prema unutrašnjosti. Mnogi znanstvenici vjeruju da zvijezde svoja 'magnetska polja proizvode u području gdje se ta dva sloja dodiruju.
Međutim, zvijezde znatno manjih masa od Sunca, nemaju ova 2 sloja, što možete vidjeti na slici iznad. Ipak, najnovije istraživanje je upravo pokazalo da oni još uvijek imaju magnetska polja slična zvijezdi poput Sunca!
Čini se da našu teoriju razumijevanja magnetskog polja treba preispitati!
Cool činjenica
Da bismo odredili koliko je jako magnetsko polje zvijezde promatramo koliko rendgenskog zračenja odašilje.. Veći broj rendgenskih zraka označava jače magnetsko polje!
|
|
Jesu li vanzemaljci bliže nego što mislimo?
Kada su prvi istraživači prvi put krenuli na zapad preko Atlantskog oceana, ljudi su vjerovali da je svijet ravna ploča. Bili su zabrinuti, da ako plovite dovoljno daleko, pali biste s Zemlje u ništavilo.
Danas, ne samo da je svaki kutak Zemlje temeljito istražen, mi smo također posjetili i svaki drugi planet u našem Sunčevu Sustavu. Očigledan sljedeći korak je početak istraživanja'egzoplaneta' - svijeta izvan našeg Sunčevog sustava.
Godine 1992., praćen je prvi planet koji orbitira oko udaljenih zvijezda. Od tada je zabilježeno više od 3300 udaljenih planeta. Ovi svjetovi su više fantastični od onih iz Ratova zvijezda ili Guardians of the Galaxy.
Postoje planete koje su preko 9000 puta veće od Zemlje, druge nisu mnogo veće od Mjeseca. Na nekim planetima je dovoljno vruće da se rastali čelik, dok je na drugima hladnije nego na Plutona.
Mi smo otkrili egzoplanete koji kruže oko divovskih zvijezda, mrtvih zvijezda, pa čak i "odmetnute" planete koji lutaju sami galaksijom, bez zvijezde!
Ipak najuzbudljiviji egzoplaneti su oni koji su slični našem rodnom planetu. To su planete koje bi mogle nositi život: stjenoviti planeti, gdje je temperatura dovoljno niska da bi na njegovoj površini mogla postojati tekuća voda.
Pronađen je baš takav planet koji orbitira oko najbliža zvijezde našem Sunčevom sustavu!
Proxima Centauri se nalazi nešto dalje od četiri svjetlosne godine od Zemlje.
Naš novi susjed je malo masivniji od Zemlje, a kruži još bliže svojoj zvijezdi nego što to čini Merkur oko Sunca. Međutim, budući da je njegova zvijezda puno hladnija od Sunca, na novom planetu je uvijek ugodna temperatura.
No, je li to dovoljno ugodno za život? Nismo sigurni, ali možete se kladiti da je upravo ovo slijedeće pitanje na koje će astronomi potražiti odgovor!
COOL ČINJENICA
Postoji plan lansiranja svemirske letjelice na Proxima Centauri u slijedećih 20 godina. Letjelica će se zvati StarShot.
Kada su prvi istraživači prvi put krenuli na zapad preko Atlantskog oceana, ljudi su vjerovali da je svijet ravna ploča. Bili su zabrinuti, da ako plovite dovoljno daleko, pali biste s Zemlje u ništavilo.
Danas, ne samo da je svaki kutak Zemlje temeljito istražen, mi smo također posjetili i svaki drugi planet u našem Sunčevu Sustavu. Očigledan sljedeći korak je početak istraživanja'egzoplaneta' - svijeta izvan našeg Sunčevog sustava.
Godine 1992., praćen je prvi planet koji orbitira oko udaljenih zvijezda. Od tada je zabilježeno više od 3300 udaljenih planeta. Ovi svjetovi su više fantastični od onih iz Ratova zvijezda ili Guardians of the Galaxy.
Postoje planete koje su preko 9000 puta veće od Zemlje, druge nisu mnogo veće od Mjeseca. Na nekim planetima je dovoljno vruće da se rastali čelik, dok je na drugima hladnije nego na Plutona.
Mi smo otkrili egzoplanete koji kruže oko divovskih zvijezda, mrtvih zvijezda, pa čak i "odmetnute" planete koji lutaju sami galaksijom, bez zvijezde!
Ipak najuzbudljiviji egzoplaneti su oni koji su slični našem rodnom planetu. To su planete koje bi mogle nositi život: stjenoviti planeti, gdje je temperatura dovoljno niska da bi na njegovoj površini mogla postojati tekuća voda.
Pronađen je baš takav planet koji orbitira oko najbliža zvijezde našem Sunčevom sustavu!
Proxima Centauri se nalazi nešto dalje od četiri svjetlosne godine od Zemlje.
Naš novi susjed je malo masivniji od Zemlje, a kruži još bliže svojoj zvijezdi nego što to čini Merkur oko Sunca. Međutim, budući da je njegova zvijezda puno hladnija od Sunca, na novom planetu je uvijek ugodna temperatura.
No, je li to dovoljno ugodno za život? Nismo sigurni, ali možete se kladiti da je upravo ovo slijedeće pitanje na koje će astronomi potražiti odgovor!
COOL ČINJENICA
Postoji plan lansiranja svemirske letjelice na Proxima Centauri u slijedećih 20 godina. Letjelica će se zvati StarShot.
|
|
Izvanzemaljski leptir se rađa iz svoje čahure
Ova priča počinje sa zvijezdom sličnom našem Suncu. Zvijezda je gladna i gricka sav vodikov plin koji uspije naći da bi mogla žarko svijetliti. Jednog dana vodika ponestane.
Zvijezdu dostiže vlastita pohlepa te ona raste sve deblja i deblja, crvenija i crvenija. Zvijezda nabuja te postaje veliki crveni div.
Na kraju zvijezda postaje prevelika i ne može više zadržati svoj plin. Zvijezdin plin počinje bježati i odlazi u svemir te omata zvijezdu u čahuru. Ova čahura naziva se planetarna maglica.
No, to nije kraj priče. Saznajemo da pohlepna zvijezda nije sama - ima sestru. Dvije zvijezde vole plesati, a kako plešu jedna oko druge čahura se postupno pomiče i oblikuje u lik leptira!
Ipak ne uzimaju sve planetarne maglice oblik leptira. Neke se oblikuju u druge poznate oblike poput mjehurića, oči i klaunova.
Objekt na ovoj slici nas je naučio o tome kako planetarna maglice može poprimiti oblik leptira. Čini se da su velika količina plina iz umiruće zvijezde i zvijezde pratilje, tajni sastojci za stvaranje ovog spektakularnog oblika!
Cool činjenica
Astronomi su otkrili da zvijezdin diska prašine započinje oko 900 milijuna kilometara od zvijezde - malo dalje od udaljenosti između Sunca i Jupitera.
Izvanzemaljski leptir se rađa iz svoje čahure
Ova priča počinje sa zvijezdom sličnom našem Suncu. Zvijezda je gladna i gricka sav vodikov plin koji uspije naći da bi mogla žarko svijetliti. Jednog dana vodika ponestane.
Zvijezdu dostiže vlastita pohlepa te ona raste sve deblja i deblja, crvenija i crvenija. Zvijezda nabuja te postaje veliki crveni div.
Na kraju zvijezda postaje prevelika i ne može više zadržati svoj plin. Zvijezdin plin počinje bježati i odlazi u svemir te omata zvijezdu u čahuru. Ova čahura naziva se planetarna maglica.
No, to nije kraj priče. Saznajemo da pohlepna zvijezda nije sama - ima sestru. Dvije zvijezde vole plesati, a kako plešu jedna oko druge čahura se postupno pomiče i oblikuje u lik leptira!
Ipak ne uzimaju sve planetarne maglice oblik leptira. Neke se oblikuju u druge poznate oblike poput mjehurića, oči i klaunova.
Objekt na ovoj slici nas je naučio o tome kako planetarna maglice može poprimiti oblik leptira. Čini se da su velika količina plina iz umiruće zvijezde i zvijezde pratilje, tajni sastojci za stvaranje ovog spektakularnog oblika!
Cool činjenica
Astronomi su otkrili da zvijezdin diska prašine započinje oko 900 milijuna kilometara od zvijezde - malo dalje od udaljenosti između Sunca i Jupitera.
|
|
Uspjeh postignut: Slijetanje na komet
Slijetanje! Po prvi put u ljudskoj povijesti sletjeli smo svemirskim brodom na površinu kometa.
Nakon desetogodišnjeg putovanja Rosetta i Philae konačno su došli na svoje odredište na Komet 67P/Churyumov-Gerasimenko u kolovozu. Od tada se Rosetta sve bliže i bliže približavala kometu pripremajući se za slijedeći izazov misije - spuštanje Philae na površinu.
Što je bliže Rosetta dolazila tom stranom svijetu, to je on postajao sve ljepši. Otkrili smo da je pun kratera, jako visokih stijena i kamenja veličine kuća. Tamo čak i mlazovi plina i prašine teku po površini.
Nakon mnogo tjedana proučavanja površine kometa stručnjaci su konačno odabrali najbolje mjesto za slijetanje Philae. Kada je ta odluka donešena slijedeći zadatak je bio odabrati najbolju putanju oko kometa kako bi Philae sletio na pravo mjesto. Napokon je došlo vrijeme da se Philae oprosti s Rosettom i pripremi za najveći izazov. Jučer, rano ujutro, Philae je započela svoj silazak na kometu.
Tijekom sedam neizvjesnih sati sjedili smo čekajući bespomoćno dok je Philae putovala svemirom: bez mogućnosti da njom upravljamo ako skrene s putanje.
Napokon, s velikim uzdahom olakšanja i velikim pljeskom, primili smo poruku da je Philae sigurno stigla. Postignut je izvanredan uspjeh!
Philae već skuplja što više podataka moće o tom fascinantnom minijaturnom svijetu. Zajedno sa Rosettom, koja je u orbiti iznad kometa, mala sonda će nam pomoći razumijeti jedan od najstarijih objekata u našem sunčevom sustavu.
Cool činjenica
Komet Churyumov-Gerasimenko/67P trenutno ide prema Suncu brzinom od 60.000 /h, što je dvostruko brže od Space Shuttlea.
Slijetanje! Po prvi put u ljudskoj povijesti sletjeli smo svemirskim brodom na površinu kometa.
Nakon desetogodišnjeg putovanja Rosetta i Philae konačno su došli na svoje odredište na Komet 67P/Churyumov-Gerasimenko u kolovozu. Od tada se Rosetta sve bliže i bliže približavala kometu pripremajući se za slijedeći izazov misije - spuštanje Philae na površinu.
Što je bliže Rosetta dolazila tom stranom svijetu, to je on postajao sve ljepši. Otkrili smo da je pun kratera, jako visokih stijena i kamenja veličine kuća. Tamo čak i mlazovi plina i prašine teku po površini.
Nakon mnogo tjedana proučavanja površine kometa stručnjaci su konačno odabrali najbolje mjesto za slijetanje Philae. Kada je ta odluka donešena slijedeći zadatak je bio odabrati najbolju putanju oko kometa kako bi Philae sletio na pravo mjesto. Napokon je došlo vrijeme da se Philae oprosti s Rosettom i pripremi za najveći izazov. Jučer, rano ujutro, Philae je započela svoj silazak na kometu.
Tijekom sedam neizvjesnih sati sjedili smo čekajući bespomoćno dok je Philae putovala svemirom: bez mogućnosti da njom upravljamo ako skrene s putanje.
Napokon, s velikim uzdahom olakšanja i velikim pljeskom, primili smo poruku da je Philae sigurno stigla. Postignut je izvanredan uspjeh!
Philae već skuplja što više podataka moće o tom fascinantnom minijaturnom svijetu. Zajedno sa Rosettom, koja je u orbiti iznad kometa, mala sonda će nam pomoći razumijeti jedan od najstarijih objekata u našem sunčevom sustavu.
Cool činjenica
Komet Churyumov-Gerasimenko/67P trenutno ide prema Suncu brzinom od 60.000 /h, što je dvostruko brže od Space Shuttlea.
|
|
Kako sakriti planet
Više od 100 godina tražimo po nebu nekakav znak života van našeg malog planeta. Iako još uvijek nismo našli vanzemaljce, svemir je ogromno mjesto i ima bezbroj mjesta koja još nismo pregledali.
Ali potraga za vanzemaljcima postavlja jedno pitanje: što ako i vanzemaljci tragaju za nama? Želimo li da nas nađu?
Iako bismo mi voljeli misliti da su vanzemaljci kao E.T. ili Stitch, naši vanzemaljski susjedi mogli bi biti više kao Zli Vladar Zurg nego Buzz Svjetlosni. S naprednom tehnologijom potrebnom za putovanje svemirom, oni bi mogli od našega svijeta napraviti kaos!
Dakle moramo razmisliti: hoćemo li nastaviti emitirati podatke o našem postojanju u svemir, ili ćemo se sakriti i ostati sigurni? Skrivanje cijelog planeta nije lagan zadatak, ali našli smo način pomoću jakih lasera. Planeti u orbiti drugih zvijezda su tako daleko da su premali i pretamni da bismo ih fotografirali. Umjesto toga, moramo ih tražiti pomoću pametnih trikova, moramo ih promatrati kako bismo vidjeli postaje li zvijezda tamnija kada planet prođe ispred nje. Ovo je najuspješniji način za pronaći daleke planete. Skoro 2000 planeta su pronađene izvan našeg sunčevog sustava i više od pola su pronađene korištenjem ove metode.
Ako znamo gdje vanzemaljci žive, možemo ih spriječiti da vide kako Sunce postane tamnije kada Zemlja prođe ispred njega tako da usmjerimo snažan laser u njih. Da uspješno sakrijemo Zemlju trebamo usmjeriti snažan laser u vanzemaljce 10 sati jednom godišnje. Za ovako nešto trebalo bi nam onoliko energije koliko Međunarodna svemirska stanica prikupi u godini dana.
No, ukoliko ipak odlučimo riskirati kontakt s vanzemaljcima, lasere ćemo upotrijebiti za nešto drugo. Mogli bismo ih također upotrijebiti da vanzemaljcima pošaljemo razne informacije.
Pa što vi mislite? Trebamo li komunicirati s vanzemaljcima ili se od njih sakriti?
Cool činjenica:
Laseri o kojima smo govorili mogu isijavati vidljivu svjetlost, koju možemo vidjeti. Zraka koja isijava sve ostale tipove svijetlosti (od radijskih do gama zračenja) treba osam puta veću energiju..
Više od 100 godina tražimo po nebu nekakav znak života van našeg malog planeta. Iako još uvijek nismo našli vanzemaljce, svemir je ogromno mjesto i ima bezbroj mjesta koja još nismo pregledali.
Ali potraga za vanzemaljcima postavlja jedno pitanje: što ako i vanzemaljci tragaju za nama? Želimo li da nas nađu?
Iako bismo mi voljeli misliti da su vanzemaljci kao E.T. ili Stitch, naši vanzemaljski susjedi mogli bi biti više kao Zli Vladar Zurg nego Buzz Svjetlosni. S naprednom tehnologijom potrebnom za putovanje svemirom, oni bi mogli od našega svijeta napraviti kaos!
Dakle moramo razmisliti: hoćemo li nastaviti emitirati podatke o našem postojanju u svemir, ili ćemo se sakriti i ostati sigurni? Skrivanje cijelog planeta nije lagan zadatak, ali našli smo način pomoću jakih lasera. Planeti u orbiti drugih zvijezda su tako daleko da su premali i pretamni da bismo ih fotografirali. Umjesto toga, moramo ih tražiti pomoću pametnih trikova, moramo ih promatrati kako bismo vidjeli postaje li zvijezda tamnija kada planet prođe ispred nje. Ovo je najuspješniji način za pronaći daleke planete. Skoro 2000 planeta su pronađene izvan našeg sunčevog sustava i više od pola su pronađene korištenjem ove metode.
Ako znamo gdje vanzemaljci žive, možemo ih spriječiti da vide kako Sunce postane tamnije kada Zemlja prođe ispred njega tako da usmjerimo snažan laser u njih. Da uspješno sakrijemo Zemlju trebamo usmjeriti snažan laser u vanzemaljce 10 sati jednom godišnje. Za ovako nešto trebalo bi nam onoliko energije koliko Međunarodna svemirska stanica prikupi u godini dana.
No, ukoliko ipak odlučimo riskirati kontakt s vanzemaljcima, lasere ćemo upotrijebiti za nešto drugo. Mogli bismo ih također upotrijebiti da vanzemaljcima pošaljemo razne informacije.
Pa što vi mislite? Trebamo li komunicirati s vanzemaljcima ili se od njih sakriti?
Cool činjenica:
Laseri o kojima smo govorili mogu isijavati vidljivu svjetlost, koju možemo vidjeti. Zraka koja isijava sve ostale tipove svijetlosti (od radijskih do gama zračenja) treba osam puta veću energiju..
|
|
Tvornice zvijezda bile su produktivnije u prošlosti
Nema glupog pitanja. Neka od najjednostavnijih pitanja imaju najzanimljivije odgovore.
Na primjer: Zašto je svemir crn? Da bismo odgovorili na ovo pitanje moramo promatrati udaljenost između zvijezda, brzinu kojom svjetlost putuje i kako svemir cijelo vrijeme raste.
Koristeći ALMA teleskope astronomi pokušavaju odgovoriti na jednostavno pitanje koje si postavljaju: zašto se u nekim galaksijama rađa više zvijezda nego u drugima? Na prvi pogled odgovor je očit - veće galaksije imaju više kozmičkih plinova tako da će u njima biti rođeno više zvijezda nego u manjim galaksijama. Na posljetku, kozmički plinovi su glavni sastojak za stvaranje zvijezda.
Iako je ovo točno u većini slučajeva, ipak nije pravilo. Znanstvenici su koristeći ALMA teleskope upravo otkrili da su čak i s istom količinom materijala za stvaranje zvijezda galaksije u dalekoj prošlosti proizvodile mnogo više zvijezda. Prije mnogo milijardi godina galaksije su jednostavno bile produktivnije.
Galaksija u kojoj mi živimo (nazvana Mliječna staza) normalno stvara jednu zvijezdu godišnje. U prošlosti su neke galaksije mogle stvarati nekoliko stotina zvijezda svake godine. Astronomi još uvijek ne znaju zašto su te rane galaksije bile produktivnije, ali smatraju da je to povezano sa kozmičkim sudarima. Galaksije su se u prošlosti češće sudarale (bilo je manje mjesta i galaksije su bile veće), što je moglo prouzročiti rađanje više zvijezda.
Cool činjenica
Prve galaksije počele su se formirati prije 13 milijardi godina ! To je nedugo nakon Velikog praska !
Nema glupog pitanja. Neka od najjednostavnijih pitanja imaju najzanimljivije odgovore.
Na primjer: Zašto je svemir crn? Da bismo odgovorili na ovo pitanje moramo promatrati udaljenost između zvijezda, brzinu kojom svjetlost putuje i kako svemir cijelo vrijeme raste.
Koristeći ALMA teleskope astronomi pokušavaju odgovoriti na jednostavno pitanje koje si postavljaju: zašto se u nekim galaksijama rađa više zvijezda nego u drugima? Na prvi pogled odgovor je očit - veće galaksije imaju više kozmičkih plinova tako da će u njima biti rođeno više zvijezda nego u manjim galaksijama. Na posljetku, kozmički plinovi su glavni sastojak za stvaranje zvijezda.
Iako je ovo točno u većini slučajeva, ipak nije pravilo. Znanstvenici su koristeći ALMA teleskope upravo otkrili da su čak i s istom količinom materijala za stvaranje zvijezda galaksije u dalekoj prošlosti proizvodile mnogo više zvijezda. Prije mnogo milijardi godina galaksije su jednostavno bile produktivnije.
Galaksija u kojoj mi živimo (nazvana Mliječna staza) normalno stvara jednu zvijezdu godišnje. U prošlosti su neke galaksije mogle stvarati nekoliko stotina zvijezda svake godine. Astronomi još uvijek ne znaju zašto su te rane galaksije bile produktivnije, ali smatraju da je to povezano sa kozmičkim sudarima. Galaksije su se u prošlosti češće sudarale (bilo je manje mjesta i galaksije su bile veće), što je moglo prouzročiti rađanje više zvijezda.
Cool činjenica
Prve galaksije počele su se formirati prije 13 milijardi godina ! To je nedugo nakon Velikog praska !
|
|
Zombi zvijezde
i sudbina Solarnog Sustava
U mnogim dijelovima svijeta može se čuti veliki uzdah olakšanja, jer najstrašniji dio godine dolazi kraju (Noć vještica). Ali svemir ima još jednu zadnju stravu u priči za nas – pravu pravcatu zombi zvijezdu!
Ovo nije još jedan elegantni kostim, zvijezda u centru slike uistinu je uskrsnula... i gladna je. Kada zvijezde poput našeg Sunca potroše sve svoje gorivo, dožive kraj svog života. Gledajući izvana mi znamo da se to dogodilo kada vidimo da se zvijezda jako povećala te postaje sve crvenija i crvenija.
Na kraju zvijezda postane prevelika, njen vanjski sloj "pobjegne" u svemir i udaljava se u prazninu. Ostane samo vruća i vrlo kompaktna jezgra zvijezde. To zovemo bijeli patuljak (zbog njezine boje i veličine, naravno!).
Ali što je s planetima oko zvijezde – mogu li preživjeti to vatreno iskušenje? Ako prežive, što će od njih ostati?
Po prvi puta astronomi su u mogućnosti vidjeti što se dogodi kada stvari koje kruže oko bijelog patuljka dođu preblizu. Prizor nije bio lijep. Otkrili su da asteroid koji prolazi opasno blizu mrtve zvijezde slučajno postane zvjezdana večera. Disk materijala koji okružuje neumrlu zvijezdu načinjen je od komada asteroida. Ona dobra strana svega ovoga je što je disk poput Saturnovih prstenova prekrasan. Možda asteroid ovaj način više voli?
Cool činjenica
Ova nam je zvijezda pokazala kakva bi mogla biti sudbina našeg solarnog sustava. Sreća što smo otkrili unaprijed, sedam milijardi godina trebalo bi biti dovoljno za planiranje bijega!
i sudbina Solarnog Sustava
U mnogim dijelovima svijeta može se čuti veliki uzdah olakšanja, jer najstrašniji dio godine dolazi kraju (Noć vještica). Ali svemir ima još jednu zadnju stravu u priči za nas – pravu pravcatu zombi zvijezdu!
Ovo nije još jedan elegantni kostim, zvijezda u centru slike uistinu je uskrsnula... i gladna je. Kada zvijezde poput našeg Sunca potroše sve svoje gorivo, dožive kraj svog života. Gledajući izvana mi znamo da se to dogodilo kada vidimo da se zvijezda jako povećala te postaje sve crvenija i crvenija.
Na kraju zvijezda postane prevelika, njen vanjski sloj "pobjegne" u svemir i udaljava se u prazninu. Ostane samo vruća i vrlo kompaktna jezgra zvijezde. To zovemo bijeli patuljak (zbog njezine boje i veličine, naravno!).
Ali što je s planetima oko zvijezde – mogu li preživjeti to vatreno iskušenje? Ako prežive, što će od njih ostati?
Po prvi puta astronomi su u mogućnosti vidjeti što se dogodi kada stvari koje kruže oko bijelog patuljka dođu preblizu. Prizor nije bio lijep. Otkrili su da asteroid koji prolazi opasno blizu mrtve zvijezde slučajno postane zvjezdana večera. Disk materijala koji okružuje neumrlu zvijezdu načinjen je od komada asteroida. Ona dobra strana svega ovoga je što je disk poput Saturnovih prstenova prekrasan. Možda asteroid ovaj način više voli?
Cool činjenica
Ova nam je zvijezda pokazala kakva bi mogla biti sudbina našeg solarnog sustava. Sreća što smo otkrili unaprijed, sedam milijardi godina trebalo bi biti dovoljno za planiranje bijega!
|
|
Planet s tri SUNCA
Zamislite svijet u kojem svako godišnje doba traje preko 100 godina, a istovremeno imate tri sjene.
Sada upoznajte HD 131399ab, nedavno otkriveni exo-planet koji ima ovakve mušice! (Exo-planet je planet koji kruži oko udaljene zvijezde.)
Ovaj čudan novi svijet otkriven je kako kruži oko zvijezde u trozvjezdanom sustavu. To znači da njegova zvijezda kruži pored druge dvije zvijezde. Stoga su izlasci i zalasci sunca nešto posebno – ponekad na nebu izlazi jedno sunce, ponekad dva ili čak tri!
Ali unatoč ovome, ovaj planet nije u potpunosti jedinstven. Mnogi planeti kruže oko zvijezda koje su u paru ili čak u trojkama. Ono što je posebno kod ovoga svijeta je to da su ga astronomi uočili direktno. Druge su planete opazili kako kruže oko dvije ili tri zvijezde, ali njih su otkrili koristeći pametne trikove, poput pažljivog promatranja da li se zvijezda njiše.
Više od 3000 planeta pronađene su kako kruže oko udaljenih zvijezda, ali manje od 50 su fotografirani. Uočiti majušni planet koji putuje oko udaljenih zvijezda je jednako teško kao pokušavati pronaći komarca koji leti ispred podnevnog sunca.
Nažalost, izgleda da ovaj planet neće dugo opstati.
Kako bi planeti opstali u trozvjezdanom sustavu, ključna je uravnoteženost. Orbita ove planete je otprilike dvostruko veća od Plutonove orbite oko našeg Sunca, gurajući ga u nestabilni dio sustava, mrvicu preblizu rotirajućih zvijezda.
Zbog toga, ovom planetu mogao bi doći kraj na više različitih načina, uključujući izgaranje dok se kovitla prema jednoj od zvijezda ili da odleti u duboki svemir, predodređen da stoljećima luta u beskonačnoj tami.
Cool činjenica
HD131399ab je četiri puta masivniji od Jupitera i treba mu 550 zemaljskih godina da obiđe svoju zvijezdu.
Zamislite svijet u kojem svako godišnje doba traje preko 100 godina, a istovremeno imate tri sjene.
Sada upoznajte HD 131399ab, nedavno otkriveni exo-planet koji ima ovakve mušice! (Exo-planet je planet koji kruži oko udaljene zvijezde.)
Ovaj čudan novi svijet otkriven je kako kruži oko zvijezde u trozvjezdanom sustavu. To znači da njegova zvijezda kruži pored druge dvije zvijezde. Stoga su izlasci i zalasci sunca nešto posebno – ponekad na nebu izlazi jedno sunce, ponekad dva ili čak tri!
Ali unatoč ovome, ovaj planet nije u potpunosti jedinstven. Mnogi planeti kruže oko zvijezda koje su u paru ili čak u trojkama. Ono što je posebno kod ovoga svijeta je to da su ga astronomi uočili direktno. Druge su planete opazili kako kruže oko dvije ili tri zvijezde, ali njih su otkrili koristeći pametne trikove, poput pažljivog promatranja da li se zvijezda njiše.
Više od 3000 planeta pronađene su kako kruže oko udaljenih zvijezda, ali manje od 50 su fotografirani. Uočiti majušni planet koji putuje oko udaljenih zvijezda je jednako teško kao pokušavati pronaći komarca koji leti ispred podnevnog sunca.
Nažalost, izgleda da ovaj planet neće dugo opstati.
Kako bi planeti opstali u trozvjezdanom sustavu, ključna je uravnoteženost. Orbita ove planete je otprilike dvostruko veća od Plutonove orbite oko našeg Sunca, gurajući ga u nestabilni dio sustava, mrvicu preblizu rotirajućih zvijezda.
Zbog toga, ovom planetu mogao bi doći kraj na više različitih načina, uključujući izgaranje dok se kovitla prema jednoj od zvijezda ili da odleti u duboki svemir, predodređen da stoljećima luta u beskonačnoj tami.
Cool činjenica
HD131399ab je četiri puta masivniji od Jupitera i treba mu 550 zemaljskih godina da obiđe svoju zvijezdu.
|
|
Legenda o Terzanu 5
Znanstvenici često pogriješe, posebno kada se radi o fosilima. Na primjer, paleontolozi (znanstvenici koji proučavaju dinosaure) su objavili mnoštvo smiješnih zabluda.
Nisu mogli zamisliti da divovski gušter poput Stegosaurusa može imati mozak veličine ptičjeg. Tako su odlučili da Stegosaur ima drugi mozak u svojoj stražnjici. (Ovo se pokazalo potpuno neistinitito).
Astronomi se također bave fosilima, ali to su mnogo, mnogo stariji fosili od kostura dinosaura, a jednako izazovni za proučavanje.
Prije oko 40 godina otkriven je klaster zvijezda prikazan na gornjoj fotografiji, pod imenom Terzan 5. Postoje dvije poznate vrste skupina ili klastera zvijezda: otvoreni skupovi i kuglastih skupovi. Astronomi su odlučili da je to kuglasti skup, koji sadrži nekoliko desetaka tisuća drevnih zvijezda koje su sve nastale otprilike u isto vrijeme, od istog materijala.
Međutim, ispostavilo se da je to nakupina kao nijedna druga! Zbog toga što se sve zvijezde u otvorenim i kuglastim skupovima formiraju u isto vrijeme, sve su oni iste dobi.
No, ova skupina sadrži dvije grupe zvijezda koje su nepogrešivo različite - s dobnim razmakom od oko 7 milijardi godina! Da bi se oblikovala druga skupina zvijezda, Terzan 5 je morao započeti život kao ogroman oblak materijala za nastanak zvjezda – dovoljnog za stvaranje najmanje 100 milijuna Sunaca!
Njegova neobična svojstva čine Terzan 5 živim fosilom iz ranih dana Mliječne staze. Većina znanstvenika vjeruje da se galaksije formiraju kada se ogromne nakupine plina spoje.
Ovaj fosil Mliječne staze potvrđuje ovu teoriju!
Cool činjenica
Najstariji pronađeni fosili živih bića su stari fantastičnih 3,5 bilijuna godina! Međutim, to je vrlo malo vremena u usporedbi s svemirskim fosilima - najstariji imaju 13,4 bilijuna godina!
Znanstvenici često pogriješe, posebno kada se radi o fosilima. Na primjer, paleontolozi (znanstvenici koji proučavaju dinosaure) su objavili mnoštvo smiješnih zabluda.
Nisu mogli zamisliti da divovski gušter poput Stegosaurusa može imati mozak veličine ptičjeg. Tako su odlučili da Stegosaur ima drugi mozak u svojoj stražnjici. (Ovo se pokazalo potpuno neistinitito).
Astronomi se također bave fosilima, ali to su mnogo, mnogo stariji fosili od kostura dinosaura, a jednako izazovni za proučavanje.
Prije oko 40 godina otkriven je klaster zvijezda prikazan na gornjoj fotografiji, pod imenom Terzan 5. Postoje dvije poznate vrste skupina ili klastera zvijezda: otvoreni skupovi i kuglastih skupovi. Astronomi su odlučili da je to kuglasti skup, koji sadrži nekoliko desetaka tisuća drevnih zvijezda koje su sve nastale otprilike u isto vrijeme, od istog materijala.
Međutim, ispostavilo se da je to nakupina kao nijedna druga! Zbog toga što se sve zvijezde u otvorenim i kuglastim skupovima formiraju u isto vrijeme, sve su oni iste dobi.
No, ova skupina sadrži dvije grupe zvijezda koje su nepogrešivo različite - s dobnim razmakom od oko 7 milijardi godina! Da bi se oblikovala druga skupina zvijezda, Terzan 5 je morao započeti život kao ogroman oblak materijala za nastanak zvjezda – dovoljnog za stvaranje najmanje 100 milijuna Sunaca!
Njegova neobična svojstva čine Terzan 5 živim fosilom iz ranih dana Mliječne staze. Većina znanstvenika vjeruje da se galaksije formiraju kada se ogromne nakupine plina spoje.
Ovaj fosil Mliječne staze potvrđuje ovu teoriju!
Cool činjenica
Najstariji pronađeni fosili živih bića su stari fantastičnih 3,5 bilijuna godina! Međutim, to je vrlo malo vremena u usporedbi s svemirskim fosilima - najstariji imaju 13,4 bilijuna godina!
legenda_o_terzanu5.pdf | |
File Size: | 302 kb |
File Type: |
the_legend_of_terzan5.pdf | |
File Size: | 1287 kb |
File Type: |
Prve zvijezde u svemiru
Veliki prasak (The Big Bang) u kojem je rođen naš svemir, pretpostavlja se da je bio fantastičan događaj, nevjerojatno glasna i svijetla eksplozija.
Ipak, rođenje našeg svemira bilo je vrlo tiho i nenametljivo.
Dugo, dugo vremena nakon svog rođenja naš svemir bio je ispunjen isključivo vrućom maglom. Tek kada je navršio 100 miliona godina zablistale su prve zvijezde. Do tada nije u našem svemiru postojalo ništa osim plinova. Mi nikada nismo vidjeli prve zvijezde jer su one izumrle prije mnogo, mnogo vremena, ali mnogi astronomi smatraju da su postojale i da su stvorene od materijala nastalog u Velikom prasku.
Jedini kemijski spojevi koji su postojali prije nastanka zvijezda bili su vodik, helij i litij. Ovo ukazuje da su prve zvijezde bile sagrađene isključivo od tih spojeva, za razliku od Sunca i svih ostalih zvijezda koje se danas nalaze u našoj galaksiji.
Koristeći moć svjetlosti da putuje kroz vrijeme, astronomi su uspjeli proučavati rani svemir. Svjetlost je počela svoj put kada je svemir bio puno mlađi, u potrazi za prvim zvijezdama. Primjetili su velik broj nevjerovatno svjetlih i vrlo mladih galaksija! Znanstvenicima je jedna od tih galaksija vrlo zanimljiva i zove se CR7. CR7 je najsjanija galaksija ikada viđena u ranom svemiru.
Na gornjoj slici možete vidjeti kako jedan umjetnik zamišlja tu galaksiju.Nakupine svijetlih točkica koje izgledaju kao vilinska prašina su stavrno čarobne – one pokazuju da je ta galaksija bila dom prvih zvijezda u svemiru. Ove zvijezde su formirale prve teže čestice koje su razlog našeg postojanja.
Ne može biti uzbudljivije od ovog!
Cool činjenica
Ove zvijezde su bile divovske – nekoliko stotina ili tisuća puta veće od Sunca.
Veliki prasak (The Big Bang) u kojem je rođen naš svemir, pretpostavlja se da je bio fantastičan događaj, nevjerojatno glasna i svijetla eksplozija.
Ipak, rođenje našeg svemira bilo je vrlo tiho i nenametljivo.
Dugo, dugo vremena nakon svog rođenja naš svemir bio je ispunjen isključivo vrućom maglom. Tek kada je navršio 100 miliona godina zablistale su prve zvijezde. Do tada nije u našem svemiru postojalo ništa osim plinova. Mi nikada nismo vidjeli prve zvijezde jer su one izumrle prije mnogo, mnogo vremena, ali mnogi astronomi smatraju da su postojale i da su stvorene od materijala nastalog u Velikom prasku.
Jedini kemijski spojevi koji su postojali prije nastanka zvijezda bili su vodik, helij i litij. Ovo ukazuje da su prve zvijezde bile sagrađene isključivo od tih spojeva, za razliku od Sunca i svih ostalih zvijezda koje se danas nalaze u našoj galaksiji.
Koristeći moć svjetlosti da putuje kroz vrijeme, astronomi su uspjeli proučavati rani svemir. Svjetlost je počela svoj put kada je svemir bio puno mlađi, u potrazi za prvim zvijezdama. Primjetili su velik broj nevjerovatno svjetlih i vrlo mladih galaksija! Znanstvenicima je jedna od tih galaksija vrlo zanimljiva i zove se CR7. CR7 je najsjanija galaksija ikada viđena u ranom svemiru.
Na gornjoj slici možete vidjeti kako jedan umjetnik zamišlja tu galaksiju.Nakupine svijetlih točkica koje izgledaju kao vilinska prašina su stavrno čarobne – one pokazuju da je ta galaksija bila dom prvih zvijezda u svemiru. Ove zvijezde su formirale prve teže čestice koje su razlog našeg postojanja.
Ne može biti uzbudljivije od ovog!
Cool činjenica
Ove zvijezde su bile divovske – nekoliko stotina ili tisuća puta veće od Sunca.
|
|
U prijevodu s engleskog jezika sudjelovali učenici OŠ Vjenceslava Novaka i OŠ Pantovčak:
Vito Anić, Elizabeta Stojak, Karla Brcković, Luka Cigić, Patricia Čretni, Patricija Matek, Laura Žaja i Anika Kumanović
Vito Anić, Elizabeta Stojak, Karla Brcković, Luka Cigić, Patricia Čretni, Patricija Matek, Laura Žaja i Anika Kumanović